Nebesa bez obala

Zelda Schneurson, pjesnikinja po vokaciji, pripada izraelskoj književnosti i kulturi. Njezina je poezija duboko osobna, prožeta osebujnom duhovnošću u kojoj se stvaralački spaja drevni židovski misticizam i religioznost kojoj se pjesnikinja priklonila kao ultraortodoksna Židovka. Životni put Zelde Schneurson bio je težak i tjeskoban, a poetika je osmišljena temeljima židovske vjerske  tradicije proizašle iz Biblije, Talmuda, Tore, kabale, hasidizma. U takvu bogatstvu utjecaja Zelda je ostala svojom dajući svojim pjesmama svjetlost svoje duhovnosti. Artikulirajući u tim pjesmama prošlost, ali i sadašnjost, ona stvara neponovljiv osjećaj vlastite egzistencije. U tom tajnovitom poetskom suglasju oživljava misterioznu srodnost: „I kad prošlost pogleda u nebo, / to je uzdizanje cijelog života. / A život koji je bio postaje veoma dalek.“

Prev.  s hebrejskog Sanja Makek i Rami Željko Shoresh, izd. Stajer Graf, Bet Israel, Zagreb, 2021.

Zeldina poetska „nebesa nemaju obale“. Jednostavnost njezina stiha postojana je. Stih je ponesen osjećajima i teži harmoniji stvari i bića: „Čempres šuti, jer zna da su u / njemu i ludilo, sloboda i mašta /i duhovnost, ali plamen je taj / koji ne razumije.“ (Dva temelja). Zeldino biće stvoreno je po mjeri sanjarija. Osamljenost čovjeka kuša se u vatri uspomena u kojima on ponovno živi svoje neostvarene živote: „Godine teku poput vode, / nikakva tuga, nijedan čovjek / neće moći učiniti da zaboravim / na razdaljine / koje su me odvojile od svega. (U toj zvjezdanoj noći). Njezine su pjesme odjek suvremenosti i njezine osamljeničke sanjarije komuniciraju bliskošću, združuju se u slikama: „I kako na moju tugu djeluju / blagdanska slavlja dok / zlatni tučak koji se pomiče / odnosi zbilju ili maštu?“ (Čuđenje).

Spoj imaginacije i memorije čini srž Zeldine poetike. U prozaičnosti života ona unosi svoju svjetlost, svoj osjećaj postojane vjere u Svemogućeg: „Nevidljivi Gospode, spasi me od / loših vijesti koje guraju u mrak i / lome mir srca i sve što je moj / život, sve što su moji dani.“ (U satu moje zamišljenosti).  Zeldina nebesa doista nemaju obale. Ove izabrane pjesme pod simboličkim naslovom Svatko od nas ima ime trebaju se čitati pomno i s poštovanjem. Valja istaknuti prevoditelje s hebrejskog: Sanja Makek i Rami Željko Shoresh. Primjerenim tekstom Svjetovi stvaralaštva predstavio se u knjizi i veleposlanik Države Izrael IIan Mor. A pogovor urednice Jasminke Domaš Pisanje kao molitva zaslužuje posebnu pozornost.